 |
 |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
|
|
|
|
|
|
|
| BALKAN ROCK LEGENDS U PARIZU |
|
Piše: Miško Stanišić
Pariz nam je svojim sjajem i veličinom
učinio da se osjećamo malim i nevažnim ali je pariška publika
učinila da se osjetimo veliki i da čvrsto vjerujemo da je
to što radimo i te kako važno i potrebno. I veliko. Veće
i od Pariza! |
|
 |
|
Pariz je veliki grad. Mnogo je istorije gusto zbijeno u vazduhu dok sa Montmartra posmatram nepregledno prostranstvo ulica i kuća duboko uraslih u horizont. Sjenka giljotine i odjeci juriša na Bastilju mješaju se sa uzvicima sorbonskih studenata 1968-e i mirisom izgorenih automobila pariških predgrađa 21. vijeka. I osjećam ih sve opet: Lautrec i Voltaire i Sartre, i Camus i Gauguin u vrtlogu, i tako sve odjednom u pluća udišem i ostajem bez daha. U meni ječi Djangova gitara i svi moji Verve LP-iji se premotavaju jedan za drugim, i Daft Punk i Jean Michel Jarre, i poželim da sam mlađi pa da sve ostavim i počnem još jednom iz početka, u gradu svjetlosti.
A onda nazad u stvarnost, Serge otvara novu flašu vina i mi razgovaramo o rasturenoj
urbanoj svijesti ex:YU, usamljenoj i od establišmenta anatemovanoj, natjeranoj
da sama o sebi misli da je pogrešna i nepotrebna. Najstrašnije što su nam mogli
uraditi: svako od nas misli da je sam i jedini. Radujemo se što to nije istina
i nazdravljamo, tu u Parizu.
Te večeri su iz Amsterdama stigli Vlado Morrison i ekipa. Elvis, Serge i ja smo već čitav dan probavali sireve i maštali o novim zajedničkim projektima. Iskreni zagrljaji, poželio sam ih: Vlado, Nikola, Davor, Marina. Prvi put stišćem ruku Mirku i Siniši. Nisam ih do tada poznavao ali odmah znam da će sve biti odlično. To su stvari koje se nepogriješivo osjete negdje u stomaku, neki instinkt ili proviđenje, ali odmah znam da se duboko razumijemo i bez ustručavanja preskačemo sve faze "ispitivanja terena". Veče će biti odlično.
Sutradan smo imali prvu zajedničku probu, tamo u Mains d'Oeuvres. Alina i Mirela su nas čekale ispred sale, uvijek nasmijane, uvijek tačne i uvijek lijepe i talentovane. Nex nas vodi do prostorije. Uključujemo opremu, svako zna svoj dio posla. Bože hvala ti za svaki put kada radim sa profesionalcima! Sviramo po prvi put svi zajedno. Njih petorica su imali probe u Amsterdamu, nas troje smo probali u Stokholmu. Sve ide lako, sve zvuči dobro. Suviše je ljubavi, znanja i talenta u sve uloženo da bi moglo biti drugačije. Vladu moramo da obuzdavamo: Vlado štedi se za sutra! Vlado polako Vlado! Nemoj da sve izgori sada! A u stvari se niko ne brine jer znamo da tog eksploziva u Vladi ima nepresušno mnogo. Marina je raspoložena i zrači. Lako se sporazumjeva sa Alinom i Mirelom. Diktira im tekst refrena. Alina piše užurbano. Po prvi put pjevaju Alina i Mirela sa tako etabliranom i poznatom pjevačicom. Malo su nervozne u početku, svi su im ljudi novi, sve su to neki ozbiljno dobri muzičari, ali nervoza nestaje brzo. Mirko i Siniša funkcionišu precizno i pulsiraju kao jedan. Davore utišaj se! Davore pojačaj se! Davor gleda zbunjeno: da se utišam ili da se pojačam? Utišaj se!! - u glas vičemo Nikola i ja dok Vlado urla: jače!! Vlado bi uvijek sve htio jače i više i još više i još više i još više! Zato je i u stanju da nas sve pokrene i da se nemoguće stvari dogode uprkos svemu racionalnom. Prolazimo kroz listu pjesama za sutra. Elvis bilježi mjesta na kojima se presvlači i izlazi na scenu. Ovdje ćeš mi onaj falš svirati dok recitujem!- govori mi Elvis. Naravno!- smijemo se. Uveče nas voze po pariškim bulevarima i mi se borimo da budemo prisutni što je duže moguće, sve je tako interesantno, ali nam uskoro i posljednji atomi svijesti tonu u Senu.
Svanuo je dan koncerta. Slomljeni od petosatne probe od prethodnog dana spavali smo duboko i nedovoljno. Za stolom uvijek beskrajno mnogo najukusnijih sireva, peciva, vino. OK, danas je dan!
Putovanje do sale treba da traje oko 20 minuta automobilom. Zaglavljeni u neopisivi pariški saobraćajni haos počinjem da se nerviram kada na polovini puta konstatujemo da je prošlo već 45 minuta od dogovorenog termina za početak tonske probe a da se kolona ispred nas uopšte ne pomjera. Šalimo se da moramo da se opustimo kroz joga vježbe i pjevamo "Jai guru deva oooooooooooooom - Nothing's gonna change my world". Jedva stižemo. Tonska proba prolazi u nervozi. Daljinski mikrofon ne radi, pa radi, pa pravi neke grozne zvukove, tonac govori engleski sa francuskim akcentom, Vlado mu se obraća na holandskom, Marina zove Serga u pomoć da prevodi francuski.. Prilično normalna atmosfera prije svirke, u stvari. Uz pomoć malih psihološko-patoloških trikova, diplomatije i astrologije uspjevam posredovati između izbezumljenoig tonca i zapjenjenog Vlade kojem adrenalin već bubnja u mozgu i na ivici je svadje sa svim i svakim. Dakle: super - biće odličan na sceni večeras!
Odlazimo u backstage. Sa smješkom sreće posmatram kako Marina nesebično dijeli
tajne scenskog šminkanja sa Alinom i Mirelom. Njih dvije je tako ozbiljno slušaju
pa se onda šminkaju sve tri, jedna drugu. Vlado je.. negdje.. izbezumljen u svakom
slučaju. On je sada kao bjesan bik prije rodea, frkće i rove kopitama u boksu
i samo mu treba otvoriti ona drvena vrata da istrči u arenu. Pokušati razgovarati,
ili raditi bilo šta smisleno sa Vladom u ovom trenutku je kao ući u onaj boks
i pokušati mjeriti biku temperaturu digitalnim termometrom koji se stavlja u
uho. No way! Neka simpatična djevojčica ulazi s vremena na vrijeme i govori nam
da je 10 minuta do nastupa. Hvala! Nikola svira saksofon sola na sve strane po
prostoriji, penje se po zidovima i lijepi po plafonu. Mirko, Siniša i ja smo
najstariji pa za primjer mlađim kolegama mirno ćaskamo i tamanimo piva. Mario
nas fotografiše. Još par prijatelja ulazi da poželi dobru svirku. Ok, vrijeme
je - viče nam ona djevojčica. Idemo dole.
Izlazimo na scenu, temperatura je već visoka, publika je uskomešana. Video preko čitavog zida: Dolly Bell - ovi su mladići žrtvovali ljetnji raspust.. aplauz.. i - taj je trenutak kao trenutak kada nesrećni stručnjak za deminiranje klještima presječe pogrešnu žicu - rock'n'roll je eksplodirao i publici i nama pravo u lice! "Trese lupa udara", "Krug", "Šeki is on the road again", "Bejbi ti nisi tu", "Kurvini sinovi".. Od prvog sekunda su svi do maksimuma, svi u publici su uz nas i naravno, sve nam ide, sve leti. Elvis izlazi na "Folk Rapping", skandiranje: Elvis Elvis Elvis Džii! Marina nas sve odnosi u Oazu snova. "Računajte na nas", i Vlado uzima publiku nazad jednim pokretom ruke, skače dole i nestaje u masi, vidim ga tamo daleko, izronio je, popeo se na šank i nastavlja da pjeva. Svi smo potpuno ludi. Alina pjeva "Prvi sneg" i najavljuje akustični blok. Nikola na saksu i Alina i Mirela me prate na "Poludeću", Elvis nastavlja sa "Vrati mi ljubav", a Vlado nas vodi kroz "Bacila je sve niz rijeku" i "Loše vino", svi u sali pjevaju, sve, svaku riječ. Kada Alina pjeva "Iznad grada" samo uz pratnju klavira i saksofona Marini teku suze niz lice. "Hipnotisanom gomilom" vlada Vlado Morrison koji još uvijek gori istom silinom kao u prvoj riječi prve pjesme na početku koncerta. Stalno je na 100 stepeni! Publika nas prati, prestiže i ostavlja iza sebe. Sva su grla promukla i sve su ruke u vazduhu stalno, stalno, stalno. "Niko kao ja" i onda prvo tiho pa sve jače "Nedelja kad je otišo Hase" i sala je u plamenu. Neizbježna "Kockica" i predstavljanje svih učesnika programa, i svi glasovi zajedno: "U svetu postoji jedno carstvo..". Naklon publici i odlazimo. To je naravno samo "mala šala" koju svi razumiju i gromoglasno nas zovu nazad. Pred Marinom uzburkano more i "Program tvog kompjutera", a na "Kreni prema meni" Vlado biva usisan u grotlo tjelesa u publici i nestaje u mraku, vidim ga par puta kako pokušava da se domogne scene ali biva ponovo odvučen u gomilu koja se valja. Vladin mikrofon je crkao, Vlado šepa, vuče nogu, izvlači se na binu i potpuno uništenim glasom mi dovikuje: pjevaj refren.. "Kreni, kreni prema meni.. zato kreni..". Hvala vam! Hvala Pariz! Odlazimo još jednom. Publika nas vraća. Nikome nije dosta. Ni nama. "Nošen dahom sna.." uz klavir i Alinu na violi i još uvijek svi pjevaju kao jedan. Vlado hoće da pjeva "Tajnu vezu". Razglas se gasi, svjetla se pale, prekoračili smo vrijeme dozvoljeno za svirku. Ostajemo nedorečeni. Izbezumljena lica i na sceni i u publici: zar je to to? A u stvari, šta god da smo još odsvirali i otpjevali osjećanje bi bilo isto: nije nam bilo dosta.
Pariz je veliki grad. Mnogo je istorije gusto zbijeno u vazduhu dok sa Montmartra posmatram nepregledno prostranstvo ulica i kuća duboko uraslih u horizont. Tada shvatam da njegovu veličinu čine ovi ljudi koji hodaju ulicama sada, danas, tu ispred nas. Sami je nose, bez pomoći velikana i istorijskih događanja prošlosti. Ovi ljudi koji su nam pružili takvu nesebičnu podršku, prijateljstvo i gostoprimstvo. Pariz nam je svojim sjajem i veličinom učinio da se osjećamo malim i nevažnim ali je pariška publika učinila da se osjetimo veliki i da čvrsto vjerujemo da je to što radimo i te kako važno i potrebno. I veliko. Veće i od Pariza! Hvala!
Miško Stanišić, Stokholm
|
| |
 |
| |
Koncert u Parizu organizovao je K-R-U-G, udruzenje
koji se bavi alternativnom kulturom.
Serge iz Pariza nam je K-R-U-G opisao ovako: "Udruzenje K-R-U-G
(Kultur Rock United Geeration) je sebi postavilo za cilj promovisanje alternativnih
umetnosti u ex-jugoslovenskim kulturnim krugovima, kao prvo u Francuskoj pa
i u Evropi.
Naša želja je da predstavimo zapadnoj publici umetnike (muzičare, slikare, grafičare, glumce, fotografe...) koji su znali odoleti desetogodišnjem pozivu nacionalizma.
Organiziranjem koncerata, izložbi, pozorišnih predstava, filmova.., nadamo se podeliti tu altenartivnu kulturu. Širokoumnost, razonoda, profesionalizam, samopoštovanje i poštovanje ostalih su vrednosti koje cenimo i branimo i koje umetnici (koje želimo predstaviti) takodje brane i reprezentuju.
Više informacija na web stranici www.k-r-u-g.org |
| |
 |
|
|
 |
| |
| NOVI ČLANOVI BRL |
| |
| Balkan Rock Legends je popunio svoje redove novim
članovima. U žestokoj konkurenciji i nakon nekolicine audicija
širom Evrope, Vlado se odlučio za dvojicu iskusnih muzičara
i strastvenih zaljubljenika u YU rock'n'roll. To su bubnjar Siniša
Banović i basista Mirko Sokolović. Više riječi njima
pročitajte u odjeljenju Postava! |
|
|
|
 |
|
| RASKID BEZ GORKOG UKUSA |
|
|
Kako se saznaje iz izvora bliskih MTV-ju i uglednom muzičkom magazinu Rolling
Stone-u pred samu audiciju za basistu, umjesto Denisa
Lukasa koji se po završetku
Jazz Conservatorija u Amsterdamu vratio u Daruvar, došlo je i do prekida saradnje
sa bubnjarem Sergejom Kresom - Garom koji je zbog privatnih i profesionalnih
obaveza, a i jačih stremljenja ka autorskom radu koji je, kako je poznato,
potpuno odsutan u konceptu Balkan Rock Legendsa. Vladina izjava za medije bila
je kratka i glasila je: "Garo je ugradio značajan komad duše u BRL i saradnja
s njim mi ostaje u lijepoj uspomeni a privatno ostajemo prijatelji. BRL je
od prvog dana i bez izuzetka imao sjajne likove u ritam sekciji pa ne sumnjam
da će se to i nastaviti. Bez obzira na sve promjene ja ću ovo gurati ako treba "do
sudnjega dana".
|
|
| Vlado nije čekao ni trena nego se već bacio u
potragu za novim članovima Balkan Rock Legends-a. Da li
će novi bubnjar u ekipi biti jedan od bubnjara Bijelog
Digmeta? Vlado je pratio sva 3 ljetošnja koncerta poput
menadžera fudbalskog tima i budno pratio kako su se kandidati
snalazili na sceni... O koncertima i utiscima pročitajte
više u Vladinom Brlogu, a ko će biti novi bubnjar BRL- ostaje da se vidi! |
|
 |
|
|
|
|
|
| Vlado Morrison 5. novembra na koncertu
u mYUsic klubu u Stockholmu
sa Elvis J. Kurtovićem i Garom |
|
| Pijanista BRL Miško
Stanišić, koji već 4,5 godine vodi mYUsic
klub u Stokholmu u Švedskoj, ugostio je
Elvis
J. Kurtovića u mYUsic-u. Na koncertu su kao specijalni
gosti nastupili i Vlado Morrison
kao pjevač, a na bubnjevima je bio Sergej
Kreso - Garo. |
|
 |
|
To je ujedno bila i svjetska premijera prezentacije Elvisovog novog albuma "Za rodbinu i prijatelje". Osim novim i starim hitovima, ovaj muzički i pjesnički doajen nas je zabavljao i prigodnim recitacijama iz njegove kniige "Pričice i pjesmice" koje nam je predstavljao preobučen u razne karaktere: od Olivera Mlakara, Hajla Selasija, preko rasta-reggae freaka do ljutog rokera u crnoj koznoj jakni. Pogledajte fotografije na sajtu
mYUsic kluba!
Elvis na sceni nije bio sam! Specijalno za ovo veče iz Holandije
su doputovali bubnjar originalne postave Elvisovih "Mateora" Sergej
Kreso - Garo i pjevač Balkan Rock Legends-a Vlado Morrison.
Na sceni je bio i izvanredni američki basista Jair-Rohm
Parker Wells.
Ostatak muzičke ekipe sačinjavali su domaćini iz mYUsic benda "Dejtonski
Sporazum": sestre Alina i Mirela Baba (vokali, i Alina
na električnoj violi), Milan Đurić i Aleksandar Prodanović
na gitarama. Miško Stanišić se brinuo o klaviru i "dirigentskim
štapićima". Zajedno su nas proveli kroz klasične hitove
iz Elvisove bogate karijere: od žestokih "Baščarši Hanumen", "Dabogda
crko rocknroll" i "Hej ba ti si onaj sa ekrana",
preko novoprimitivnih bisera tipa "Kad se babo kući
vrati pijan" i "Ćerka jedinica", sve do suptilne "Hajle
Selasije", i nježnih "Šta da radi insan kad ostane
sam" i "Ljubav je jaka". Veče je bilo zaista
izvanredno! |
|
|
| |
|
|
|
|
|
 |
|
|
|
|
