Mean Fiddler
(London Astoria 2)
Sunday 26.11.2006

Special guests:

Davorin BogoviĆ
(ex Prljavo kazalište)

Elvis J.Kurtovich
(himself)

SrĐan GojkoviĆ-Gile
(Električni Orgazam)

Mean Fiddler (formerly LA2)
165 Charing Cross Road London WC2 0EN
Tel: 020 7434 9592
Tube: Tottenham Court Road

Doors at 18:00, show starts at 19:00
Tickets: 15£ advance, 20£ at the same night

info: www.meanfiddler.com

B A L K A N  R O C K  L E G E N D S
L I VE   I N   M E L K W E G

Muzički najjači do sada,ludji i žešći nego ikada sa deset muzičara u trenutnoj postavi, medju kojima su kao gosti i bubnjar Điđi Jankelić (Bijelo Dugme) i gitarista Zorko Opačić (ex Fit). Prvi put pred holandskom publikom svoje vokalne talente će pokazati i sestre Alina i Mirela Baba. Ponovo će sa bandom nastupiti i baletska grupa "Echter Revue" - mlade ali punoljetne plesačice s juga Holandije.

Specijalni gosti programa su:
- DAVORIN BOGOVIĆ
prvi pjevač najlegendarnije postave "Prljavog Kazališta"
- NENO BELAN
kompozitor, tekstopisac i vođa legendarnih "Đavola"
- DEJAN CUKIĆ
pjevač legendarnog "Bulevara" i član Bajaginih Instruktora Pozitivne Geografije na prva tri albuma od kada se posvetio uspješnoj solo karijeri.

Program će najaviti Petar Janjatović - doajen Rock novinarstva, pisac jedine Rock Enciklopedije koja obuhvata kompletnu jugoslovensku pop,rock i punk muziku

Svjetlo,zvuk i efekti na nivou jednog od 3 najkultnija mjesta u NL gdje se svira Rock'n'roll i druge vrste urbane muzike, izvode pozorišne predstave, izložbe i sl.

Minimum 3 sata-show na nivou najboljeg balkanskog rock banda nastalog van tih prostora, uz video projekcije i plesnu grupu!

Ulaz otvoren od 20:00 pa sve do 04.00
Program počinje u 20:30
Cijena sitnica (u poredjenju s kolegama):
15 € u predprodaji
18 € na dan koncerta

www.balkanrocklegends.com
www.melkweg.nl

Predprodaja/Voorverkoop: Melkweg, AUB ticketshop, 150 grotere postkantoren, GWK stationskantoren, Free Record Shops, Boudisque, Concerto, Get Records, Uitburo (0900-0191 - • 0,40pm), Ticket Service (0900 - 3001250 - • 0,45pm), www.uitburo.nl en www.ticketservice.nl

"Balkan rok legende" naziv je benda koji ce u petak, 18. aprila svirati u Katon klubu u holandskom gradu Arnhajmu (Roermondsplein 31.). Kako sami isticu, clanovi ovog benda imaju svi zajedno "vise od 100 godina bavljenja muzikom iza leda", a sacinjavaju ga LJubisa Racic (solo, ritam gitara), nekadasnji basista legendarnog "Bijelog dugmeta" i frontmen sarajevske grupe "Formula 4", zatim Djidi Jankeljic (bubnjevi), koji je takode ime i slavu stekao u "Dugmicima". Tu je i izvesni Zeljko Bosanac (bas gitara), za kojeg ka⁄zu da je "eksazilant, ali nikad folirant", Elvis (klavijature), bivsi "narodnjak" i Vlado (vokal), zvani MORISON. Clanovi benda ka⁄zu da su spremili vise od 40 pesama raznih rok sastava, sto ce po njima ciniti najmanje tri sata "zestoke" svirke. "Balkan rok legende" svim posetiocima, koji bi u ovaj klub trebalo da dodu oko 21 sat, obecavaju lud provod. U planu je da ubuduce redovno sviraju, barem jednom mesecno, u nekom holandskom gradu (Amseterdam se pominje kao najbolje mesto i tamosnji klub "Melkweg"), a svaki put u goste bi dovodili i neko poznato ime eksjugoslovenskog roka.

Vesti 17.04.03
N. P.

BICE VRUCE!!!

Za tu aprilsku noc, koja je pocela sa prepolovljenim radnim vremenom zbog Velikog Petka, osim dogovora sa prijateljima noc prije,(" Bilo bi lijepo da odemo na najvljeni Ex Yu Party"), nisam ocekivao puno toga. Jednostavno, nakon svih tih mnogobrojnih 'koncerata' na kojima su mnogi od nas u Holandiji na razlicitim lokacijama prisustvovali, moje prognoze su bile zapravo negativne.

Pomalo nervozno, sjedeci kod mene kuci sa dobrim jaranom, zivkali smo nase drage prijatelje da se, eto, sto brze spreme i da krenemo put Arnhema, vec unaprijed smisljajuci rezervni plan, ukoliko bi se moje prognoze ostvarile.

Nismo se ipak uspjeli dogovoriti, da se svi zajedno uputimo jedni iza drugih, u automobilima, ali smo ipak svo vrijeme bili u kontaktu. Mi (nas cetvero) smo vec bili stigli, nakon malo lutanja po ulicama Arnhema, pred sami klub na samom ulazu i odmah su pali komentari da 'ovo zaista izgleda slabo', ali usli smo unutra, jer kad pravite put iz Rotterdama ka Arnhemu najmanje sto mozete uciniti je, pogledati da li ce se vas put i isplatiti. Unutra, kao i uvjek kad udjete negdje gdje prvi put dolazite, pokusavate da razgledate okolo i pokusate da 'uhvatite' atmosferu. Uski ulaz vodio je preko par stepenica na gore, gdje se moglo vidjeti desetak nasih momaka i djevojaka u svim outfitovima koji su sada ili su nekad bili u modi. Medjutim, prvo sto mi je palo u oci je da su oni zapravo pokusali odmah da 'uspostave kontakt' i da na prijateljski nacin pozele dobrodoslicu, iako nikoga poznatog medju njima nisam vidio. Vidjelo se to jednostavno na njihovim licima i pogotovo onda kada se garderoba ostavljala kod jednog holandskog gospodina koji je svima preporucivao da je ipak najbolje da se garderoba ostavi kod njega, jer ce 'dole biti prevruce'! Tako smo i uradili i odmah nakon toga se pored nas stvorio jedan fini holandski decko, koji je vidio da smo tu po prvi put i koji nam je pokazao put niz stepenice, uz objasnjenje da se dole (nekih 15-tak stepenica nize) mogu kupiti karte.

Nakon silazenja prvo sto se moglo vidjeti je jedan mali café prostor sa doduse povelikim barom, gdje su vec sjedili mnogi gosti. Prvo na sto sam pomislio je da me sve ovo podsjeca na one bioskope iz bivse Juge prije rata, kada se prije filma islo na 'cugu' u te male kafice koji su radili u sklopu tih bioskopa. Ali vec tada je postalo jasno, jer se veoma dobro culo, da kroz vrata koja su na pola bila otvorena na kraju prolaza, nesto veliko dogadja. Opet u neznanju i razgledajuci okolo, trazeci nekoga kod koga bi kupio kartu, jer do tog trenutka jos niko nista nije pitao za ulaznicu, dolazimo do tih vrata i onda se i lijepo moglo vidjeti, da je pravi show iza tih vrata. Zaista sa desne strane na samom ulazu u taj drugi dio objekta nalazio se stol kod koga su tri momka prodavali ulaznice i onda smo se uputili prema bini, svi jer su pristigli i drugi prijatelji. Guzva, pun podij, lijevo i desno, smijeh, raspolozenje, ples.

Tada primjecujem da se i iznad nas nalazi jedna vrsta balkona do kojega se moglo doci opet uz poprilican broj stepenica. Tek tada prepoznajemo draga lica ostalih poznanika. Dok nam sa glavne bine dopiru oni pravi, neiskvareni, cisti zvuci rock-en-rolla, sve moje crne prognoze padaju u vodu. 'Ok', kazem sam sebi i pogledah na sat i vidjeh da je vec proslo 23.00. I uplasio sam se da smo zaista i zakasnili, jer kad sam pogledao na binu vidio sam da su izvodjaci poprilicno u fazonu i da je svirka vec uveliko trajala. Medjutim, oni izgleda nisu pravili nikakve pauze i mogli smo se jednostavno samo ukljuciti i nastaviti dalje da se zajedno sa svim ostalim gostima provodimo kako se to uvjek radilo na tim rock dernecima. Jedna iza druge redaju se stare, za neke i jos nepoznate dobre stvarke, sve u jednom intervalu, bez suvisnih prica, jednostavno, sve ide kao u najboljem snu.

Idu balade, idu solaze, idu ritmovi, akordi, dolazi feeling, u jednom trenutku, cak se i 'sutka' isprobava, pa se opet ni tada, kad dobijes par udaraca (a ono opet bas po JUS-u !), sve propraca kroz smijeh i ono poznato 'Izvini buraz'. Ma samo gazi, nema problema! U tom trenutku je sve dopusteno. Pogledam lijevo, jedan malo stariji par gleda sa sjetom u ocima, slusajuci Djidjija kako izvodi 'Sve je to od loseg vina', a sa desne strane dvoje u zagrljaju i u njihovoj intimi na svoj nacin dozivljavaju svoju noc. U jednom trenutku Vlado(vokal) poziva na binu jednu prelijepu djevojcicu (neka mi ne zamjeri ako joj pogresno navedem ime), mislim da se zvala Emina, koja je pomogla izvodjacima svojim aktivnim ucescem na violini da privedu kraju jednu staru stvarku od Balasevica. Njoj ovom prilikom veliko hvala, bila si sjajna!
Koncert je isao svojim tokom i bio je to ustvari jedan od onih, koji svakom minutom postaje sve intenzivniji i sve bolji, islo je sve sto se moglo pozeljeti. Nije bilo vise pogleda nazad, trazilo se samo jos vise, a izvodjaci su dali zaista sve od sebe. Ako postoji ta ocjena njihovog napora i davanja svega od sebe onda to prelazi sve norme i sva mjerila.

Ali, nazalost svemu dodje kraj, pa i njihovom nastupu, za nas, te noci. Zavrseno je sa 'Tajnom vezom', ali kako smo mi urlali, da zelimo jos, vratili su se i onda se otpjevala Kockicina 'U svetu postoji jedno carstvo' sto je samo jos vise u srcima svih posjetitelja izazvalo onaj osjecaj koji ja dugo nisam vidio i za koji sam mislio da ga vise i nema, a to je onaj nas najbolji osjecaj-zajednistvo sa svim dobrim ljudima na ovoj planeti, kojima je uvijek u srcu bila samo jedna stvar- ko god da si- dobrodosao si kad svira rock-en-roll! Na izlazu pozdravih onog starijeg holandskog gospodina koji nam je cuvao garderobu, zahvalih mu se ,i dadoh mu za pravo:'Bilo je zaista prevruce'!

Oh, umalo da zaboravim, svu tu vrucinu smo morali platiti citavih 10 eura! Pohvale organizaciji, nemam ni jednu primjedbu, nadam se samo da ce nas moci obradovati jos puno puta i ako je vjerovati Vladi Morissonu , a nemamo razloga da ne vjerujemo, bice ovakvih partija, tuluma ili derneka i ubuduce!!! Hvala, Ljubisi Racicu, Djidjiju Jankelicu, Zeljku Bosancu, Elvisu, Dj Dadi, Vladi Morissonu i Dami kojoj vrijeme nista ne moze, nasoj Zuzi i svima onima koje ne pomenuh a koji ucinise, da nam u Arnhemu 18-ga aprila/travnja bude tako