Pjevac ima rijec!

Ne volim nervozu ni u kakvoj formi ali narucito izbjegavam nervozu pred put, pogotovo ako vozim sam Amsterdam-Ljubljana-Zagreb tj.1400km.
Poznajuci sebe isplanirao sam polazak vrlo flexibilno zatvarajuci svaki prostor za ev. nervozu.Sve sam usmjeravao da odavde krenem u petak 10.6 znajuci da u Sarajevu moram biti 15.6.
Razlog: koncert Bijelog Dugmeta na stadionu "Kosevo"; prvi u nizu od tri.
Sljedeci u Zagrebu na Maksimiru 22.6 i 6 dana poslije toga u Beogradu na hipodromu.
Razloga za put bi bila poduza lista ali najbitnija tri pored Bijelog Dugmeta je vidjanje roditelja a zatim prijatelja i rodbine,popravak zubi i promovisanje DVD-a BRL-a.
Znaci put je planiran za petak a to jutro sam poceo sa odradjivanja obaveza sa spiska od 28 tacaka.Jedna od njih je bilo i zavrsavanje prethodnog Brloga, koji je eto, zavrsen u subotu u 6 ujutro, a poslije par sati spavanja, amsterdamskog subotnjeg pakla na cesti i u radnjama, spisak je bio zavrsen u subotu 11.6 navecer.Detaljno pakovanje i upute mom vjernom batleru,baby-siteru i kucepazitelju oko svih detalja vezanih za kucu i oko nje, provjeravanje svih sitnica a zatim pred sami polazak jos pola sata obaveznog opustanja uz kafu i za ponesto sto sam ev. zaboravio.
Put na Balkan je dobar koliko je los povratak s njega.Kao budjenje iz nekog predivnog sna.To mu izgleda dodje kao Jing-Jang, taj drevni simbol harmonije u Svemu; u mikro-makro materijalnom i duhovnom svijetu.
Tesko je to objasniti onima koji citav zivot zive na jednom mjestu sta znaci Nostalgija za rodnim krajem.
A sta je to Moj rodni kraj: To je Jugoslavija; samoupravna sosijalisticka federativna zajednica naroda i narodnosti koji su u njoj zivjeli.
Zemlja svjeckih prvaka, pozitivne geografije i negativne istorije.
Rodni kraj Aleksandra Makedonskog, Nikole Tesle, Ive Andrica
Zemlja u kojoj sam se svuda lijepo osjecao i kako rekoh i sad kad odem uvijek mi bude lijepo.
Tri grada u koja me onako najvise asociraju na moju domovinu i koja u posljednjim odlascima obavezno posjecujem su Sarajevo, Zagreb i Beograd.
Vec u Sloveniji srce zaigra kad mi se policajac ili carinik obrati na Nasem.
Kada su uspomene i nostalgija u pitanju onda je Sarajevo ipak prvo, a ono je ujedno i moj uzi zavicaj u zemlji koju spomenuh.
Moje Sarajevo.
Grad u kojem je Gavrilo ubio Ferninanda, grad u kome se odigrala 14. zimska olimpijada, grad iz kojeg su potekli; Avdo Sidran, Dusko Trifunovic, Pape, Hase,Kindje, Varaja, Berber, Mujazinovic, Kusta, Campo, Juka,"Audicija","Nadrealisti", "Horde Zla", "Bijelo Dugme", "Indexi", "New primitivs"U tom gradu sam cuo puno mudrih narodih poslovica, koje mi i dan-danas pomognu u zivotu,a jedna od njih glasi: "Nije svaki dan Bajram" Da, Bajram je jednom godisnje a Bijelo Dugme tek svakih 16 godina kako je krenulo.I to ovaj put, kako rekoh, na Kosevu.Poslije U2 i Dine Merlina
Bijelo Dugme je trebalo svirati na istom mjestu prije tacno 25 god.To je trebao biti moj prvi samostalni odlazak na koncert u zivotu ali ne znam iz kojih razloga na dan kada se trebao odrzati otkazan je.
Na Kosevu sam gledao Zdravka Colica krajem 70ih na cuvenom, zbog kise prekinutom koncertu.Ne sjecam se vise koja je godina bila, mislim da je olimpijska kad sam jos jednom na Kosevu slusao muziku uzivo na dobrotvornom koncertu za obnavljanje kompleksa bazena na Bembasi.I tada je najavljeno Bijelo Dugme ali su su svi znali da nema sanse da se to i desi.
I naravo nije se desilo.
Ali da se vratim putovanju.
Na noc polaska odlucio sam da posjetim drage mi prijatelje u Ratingenu sto je znacilo 200km manje voznje narednog dana a i odlicnu provedenu noc s jednim od prijatelja "iz proslog zivota" kako imam obicaj da nazovem period prije rata.
Slava i Sandra cekaju bebu koja bi se trebala roditi dok sam na odmoru.Zao mi je da necemo zajedno na Dugme ali mi je drago zbog razloga sto je to tako.Budjenje u oko keca popodne, jos malo suplje uz kafu i put.

PUT

Na polasku na put uvijek se sjetim rjeci svog guru-a : Put je Carolija, ako ga tako sebi predstavis.
Njemecke ceste bez ogranicenja i neka tajna veza izmedju svih onih koji djele te ceste vozeci po njima, bilo da to rade iz profesionalnih ili privatnih razloga.Uobicajena guzva kao da je prije mene otisla na odmor tako da sam u Zagreb stigao poslije 10 i pol sati voznje i razbudio familiju.
U Zg umjesto planirane jedne, prespavah dvije noci i tek utorak 14.7 popodne krenuh za Sa.
Do Slavonskog Broda za cas.Stao sam na nekoliko pumpi na kojima sam bezuspjesno trazio DRUM.Svake godine do sada sam kupovao ovdje spomenuti duvan koji pusim da bi na Balkanu kostatovao da je isti taj duvan duplo jeftiniji.Ovaj put sam imao jednu kesu za put i svo vrijeme sam se patio pokusavajuci da ga nadjem.Djelimicno me spasio Tifin menager Mirko s 5 kesa i mama jer je pronasla Samson.
Prosle godine sam se prvi put poslje skoro 14 godina prosao cestom Slavonski Brod-Sarajevo.
Jake uspomene me vezu za tu cestu.Ostala je dudoko upisana u memoriju djecaka koji se poprilicno dosadjivao jednom mjesecno gledajuci kroz prozor Fice dok je s roditeljima isao kod bake u S.Brod ili se suprotnim pravcem vracao kuci u Sarajevo.Sve je isto kao nekad osim sto je vecina grmlja i drveca puno veca tako da je zvanicna dozvola preticanja u vidu isprekidane linije vrlo relativna, niklo je dosta benziskih pumpi a ostalo je poprilicno srusenih ili spaljenih kuca(uglavnom obadvoje) kao nijemih svjedoka bosanskog pakla .Da je jedna puno je.Srecom moram se koncentrisat na voznju tako da nemam priliku da vrtim film i razmisljam.
Kao i kroz Hrvatsku i kroz Bosnu vidjam jumbo plakate na kojima je Brega sa sva tri pjevaca i logom Coca Cole vecim nego sam logo banda.Tako i treba.Ko izleti 3 miliona Evrosa moze da uslovi velicinu loga na jumbo plakati.
Sa granice zovem Djidjija koji mi kaze da ja kad god dodjem band ce vjezbati u Zetri.Znaci do kasno u noc ce se vjezbati i to noc pred koncert na stadionu ?
Panika znaci! Podsjeca me na BRL pred prvu svirku
Vozim.Smjenjuju se Bosanski Brod, Derventa, Doboj, Maglaj, Nemila, Zenica, Kakanj, Visoko, Vogosca, prelijep pogled na sarajevsku kotlinu ali ne iz one cuvene Das ist Walter perspektive, vec s Kosevskog brda gdje su tri mjesta od vrhunske vaznosti za svaki grad na svijetu ; Gradsko porodiliste,Gradski stadion i Gradsko groblje.
Prolaz pored stadiona do Ul. Marsela Snajdera gdje me docekuje prazno mjesto gdje sam se prosle godine parkiro.Elvis J. silazi da mi pomogne ponjeti ogromni prtljag s kojima se penjemo se na zadnji sprat do stana.
Inace on stanuje u cuvenoj u pjesmama opjevanoj Ul. Fuda Midjica koja je u medjuvremenu promjenila ime u Asima Ferhatovica.Neko je to dao po nekoj logici ali sam duboko siguran da to nema nikakve veze s time sto je bas u toj ulici nastala pjesma Nedelja kad je otiso Hase kao uostalom i sve druge od Pusenja I Elvisa.Tu je nastao New Primitvs i jos mnogo toga.Od citave raje ostao je samo jedan, kao sto na kraju krajeva u svim pricama ostane samo jedan mudrac koji sve zna i pamti.Docekuje me srdacno kao uvijek do sada.Kupio je colu jer zna da je volim..Ne stizemo da ispricamo sve sto imamo, standardno upadamo jedan drugom u rijec i ubrzo po tom krecemo na generalnu probu Bijelog Dugmeta pred sutrasnji koncert.Nisam nikada imao priliku da prisustvujem probi Dugmeta.Jednom na tonskoj na zadnjoj turneji s Bebekom u Skenderiji ali to se ne pika.

PROBA

Ulazimo kroz prva vrata na sluzbenom ulazu bez problema.Elvis radi na radiju zadnjih par mjeseci koji je tu stacioniran.Ispred sljedecih vrata sjedi momak ticnog sekjuriti izgleda koji objasnjava da sacekamo tu.Srecom Djidji dolazi ubrzo i ulazimo svi zajedno.Prvi fotograf koji sacekuje je nesto mladji komsija s kojim sam se prije rata skoro svakodnevno nalazio na kafi Ivan Sebalj.Sada je fotograf profesionalac i to na zadatku pa ne mozemo da se uvalimo u suplju.Nailazi Mica za kojeg vec godinama tvrdim da je pored Lemmy-a iz Motorhead-a najveci rocker na planeti.Ovaj put trijezan,pozitivan,najgrlatiji i najduhovitiji.Pozdravljamo se srdacno uz obavezno:"Pa sta ima Lave?"Dolaze i ostali i na kraju naravno Veliki sef. u pratnji trojice tjelohranitelja.Primjecujem da svaki clan pa Djidji ima tjelohranitelja koji je na dovoljnoj udaljenosti da ne djeluje mafijaski ili politicarski.
Proba pocinje sa Tifinim pjesmama.Zvuci najblaze receno klimavo sto mi jos uvijek ne smeta da se najezim.U nekim pjesmama dolazi do potpunih raspada do te mjere da se stane.U jednom momentu Brega upita sve prisutne a mozda i sebe pomalo, ozbiljnim glasom:"Jeli mi sviramo sutra?!"U tom momentu nastaje tajac medju stotinjak prisutnih.Nastavlja se dalje.Primjecujem da je jako puno dogovora koji bi trebali da se zapamte tj. da se sutra tako odsvira.Iz iskustva znam da od 5 zahtjeva u zadnjem momentu ako band zapamti 3 sretan sam.
Tifa zavrsava, ljubi Gorana u lice i govori da ce ode da se naspava.
Pocinje Alen za kojeg primjecujem da za razliku od Tife i Bebeka pjeva iz orginalnih harmonija i to radi tezgaroski-korektno.
Odlazim da se provrtim okolo s obzirom da sam dobio back stage.Upoznajem se s Drazenom Vrdoljakom legendom i doajenom yu-rock novinarstva.Tu je i Dusan Vesic pisac knjige o Dugmetu "Lopuze koje nisu uhvatili" koji u tandemu s mojom starom prijateljicom Sandrom Rancic jedini imao pravo da svuda prodje i sve snimi.
Malo sam sjeo s Tifom i Cickom I vratio se na probu.
Bebek srdacan, pozitivan.Pozdravljamo se a on me upoznaje sa svojom mladom suprugom.
Njegov dio probe pocinje sa Selmom.Opet me prolazi jeza.Raspjevao sam se naravno i u zanosu produzio da pjevam, ne vidjevsi da je band iz vec nekog razloga stao.Uplasio sam se ev. ruznih pogleda koji su srecom izostali.
"Sve ce to mila moja..." i "Sanjao sam nocas da te nemam" zvuce najbolje od svih koje sam cuo i sto ce kasnije na svirkama mnogima biti favoriti.Gudacki orkestar,tzv limeni orkestar ,Bugarke koje su stalno sa Bregom, muski hor i band.Zvuci fantasticno.Na Bebeku primjecujem da pjeva sto bi se reklo Dusom i Tijelom.
Proba se zavrsava sa "Bosancem", "Djurdjevdanom" i na kraju "U planine".
Losa generalna proba po nekom nepisanom pravilu znaci dobra svirka.Vidjecemo
Vracamo se kod Elvisa gdje gledamo konferenciju za stampu i jos tv-priloga o Dugmetu.
Taj dan neko je anonimno dojavio policiji da u Holliday Inn-u gdje je smjesten band i prateca ekipa podmetnuta bomba.Hotel je ispraznjen, sve je pregledano da bi se na kraju ustanovilo da se radilo o laznoj dojavi.
Karte su u Sarajevu i Zagrebu prodane za par sati.
Par dana pred koncert Nasi Dani tj. Senad Pecanin je objavio razgovor s Bregom gdje on navodno par puta kaze:"Ma jebo Aliju!"
Moj prvi komentar na to sve je isti kao sto bi i sada bio:"Ne kontam sta je tu pogresno?"
Po izlasku nasih dana dosta ljudi koji su kupili karte kod svercera, naravno po znatno skupljim cjenama vracali su ih istim tim svercerima po znatno jeftinijim cjenama.
Poznate Sarajlije koje u velikom stilu izjavljuju kako nece ici na koncert.Jedan od njih je i Senad Hadjifejzovic.E kad sam to cuo i ja sam se poceo dvoumiti...
Ali zato je doslo na hiljade njih iz bivse zemlje i ostatka svijeta.Taxisti kazu da je grad zivnuo i da su hoteli puni.Ali to sve naravno mnogima mora i da smeta isto kao sto je mnogima zasmetao mir i bezbrizni zivot gradske raje prije 13 i nesto god.
Negdje u maju na drzavnoj tv premijerno je prikazana emisija o BRL od 50 min po scenariju i reziji Erola Colakovica.Emisija se zavrsava mojom izjavom koja glasi:"Nije Rock'n'Roll rasturio tu zemlju.Zna se sta ju je rasturilo.Rock'n'roll ce ju ponovo spojiti!"S koncertom Dugmeta na Kosevu moja izjava se obistinila najbolje sto je mogla.
Naredno jutro do Zelje na cevape,do Koze u "Nostalgiju"na kafu.Koza, cuveni DJ iz "BB"-a je odvrnuo Dugme do daske i raja od kojih je vecina starija i od mene se raspjevala.Joj dje me nadje...
Jos od ranog jutra bilo je ocigledno da ce se"nebo otvorit"
Ja se poslije nasao sa Mirzom i Dijanom pa odlucismo da odemo negdje u Nahorevo da se nadisemo svjezeg vazduha i uzivamu u pogledu.I taman smo poceli uzivat kad su pocele prve krupne kapi.Ostali smo na picu i poslije 45 min smo morali krenut jer kapije na kosevu su vec bile otvorene.Na polasku nazad apokalipticne scene rijeke koja tece na mjestu gdje maloprije bila cesta.Jaka bujica je nosila kamenje i komade ceste i mi smo se kroz sve to spustali.Sve je vise podsjecalo na rafting nego na normalnu voznju auta.Zahvaljuci nevjerovatnoj spretnosti vozaca Mirze spustili smo se do koseva.Kisa se stisavala a mocna 4 reflektora vec su sijala a rijeka ljudi se sljevala bez straha od vode koja se isto tako sljevala.Kod Elvisa me docekuje Kvisko basista njegove zadnje postave koji je s djevojkom i jos 2 prijateljice dosao iz splita na koncert.Spremamo se i krecemo.Usput dosta papanluka koji kad prepozna Elvisa pocinju da se deru za njim.Prolazimo na sluzbeni ulaz gdje se srecem s Djidjijem koji je s porodicom.Objasnjavaju nam da se moramo popeti uz groznu uzbrdicu koja je poslje groznog pljuska grozno klizava.Rastegli su i konop da se raja satro pridrzavaju.Ja se okrecem nadajuci se da ce neko da se surva da umrem od sege ali sam istovremeno svjestan da se to i meni moze desiti.
Dolazimo do jednog od ulaza gdje redar naravno ne prepoznaje Djidjija i krece da mu rovi ceker i sumnjivo gleda jedinu sadrzinu istog; par bubjarskih palica.Popizdio sam ali sam se odma smirio znajuci da ovi mogu i Bregu da ne puste.
Ulazimo, Elvis se negdje gubi u guzvi, ja se srecem s puno poznate raje.Cola je dzaba na back stage-u a kisa propadiva sasvim malo tek da rashladi usijanu atmosferu.
Ubrzo potom veliki reflektori se gase i pocinje film sacinjen od fotosa u kojima je mnogo faca iz bivse zemlje a fotke Dugmeta s Tifom prevladavaju.Film prati "Kad bi bio bijelo dugme" izmiksana studiska verzija tj pocetak i kraj.
Film se zavrsava svijetla na stage-u se pale i izlazi Tifa koji kratko pozdravi raju i pocinje "Lazes zlato, lazes duso..."
Nastavice se...

Ps .Kao sto vidite odlucio sam se da Brlog od sad ide ko sapunica.Stane kad je najnapetije
Kako ce proci koncerti u Sa, Zg i Bg? Sta se desavalo iza kamera? Kako je bilo na koncertu Filmske muzike Sase Losica u Ljubljani?
Ako niste prisustvovali, procitajte sve to i mnogo vise u iducem broju BRLOGA

<< Home