Pjevac ima rijec!

ZBOGOM HERA!!!

Danas je bez sumnje najtuzniji dan moga dosadasnjeg zivota.
Danas sam izgubio najboljeg prijatelja kojeg sam ikada imao.
Moju Heru.
S njom je danas, 1.maja'05,umro i jedan dio mene, isto kao i sa Zeusom 29.11.2000.
Zasto sam kaznjen da ta dva divna praznika, kojih sam se s nostalgijom sjecao, za mene postanu 2 tako velike, bolne uspomene?
Bila je jedna od najstarijih njemackih doga za koje se culo na ovim prostorima.
Rekordna starost za tu rasu bar u iskustvu moje dvojice veterinara, profesora univerziteta u Utrecht-u,strucnog tima Amsterdamskog zoo-vrta, sa praksom od preko 30 god.
Prica pocinje '95, u Budimpesti prelijepom gradu na Dunavu 31.8'95 gdje sam par dana prije toga dosao u namjeri da nadjem 2 doge, zensko i musko, iz razlicitih legala,stare max.11 nedelja,sredim sve papire za put tj.izvoz-uvoz i putnickim autobusom vratim se s njima.Sve za 900 guldena.

Mission impossible za sve koji ne vjeruju u cuda.Srecom ja sam u to vrijeme taman pocinjao vjerovati...
Morao sam, nisam imao izbora shvativsi jos u to vrijeme kako ravnoteza postoji i medju cudima.

NEGATIVNA I POZITIVNA CUDA

Negativnih je u to vrijeme bilo i previse.
Rat u Jugi.
Nevjerovatno ali istinito.
Moja rodbina iz Crne Gore nasilno regrutovana da se bore protiv druge polovine moje rodbine iz Hrvatske.
Zatim rat u Sarajevu.Gubitak grada i divnog zivota koji sam u njemu zivio.Jos nevjerovatnije i jos istinitije.

Svi prijatelji koji su me u to doba dobro poznavali tvrde da bi me "moj jezik dosao glave" u max. 4 dana rata bez obzira na cijoj se strani zadesio.Srecom, nisam se zadesio.Znaci, opet cudo ali ovaj put sa pozitivnim predznakom.

Zavrsavam u Amsterdamu, gradu u kojem sam od momenta spoznaje da u Sarajevu ne zelim vise zivjeti, zelio doci i ostati.

A kada pozelis nesto cela Vaseljena ce se zaveriti da tu zelju ostvaris.(Paolo Koeljo-"Alhemicar")

A medju mojih top5-zivotnih zelja je bila: imati dvije doge.
Odmah po izlasku iz Sarajeva u aprilu '92 nabavljam dogu od 10 mjeseci po imenu Rem,s idejom da za 10ak dana, cim kreteni zavrse s pucnjavom tj. pozatvaraju se fasisti okupljeni pod nacionalnim zastavama, vratim se na dernek zajedno s njim, svojoj djevojci i engleskom seteru kojeg sam u to vrijeme imao. Umjesto toga, potucam se gore-dole po SCG preko godinu i pol, praveci plan kako da zbrisem s Balkana jednom zauvijek.
I sve to sa mojim vjernim Remom.
Jednom smo spavali na keju u Bloku 70 na Novom Beogradu.Ja na klupi, Rem pored mene.Pri budjenju sam ga zatekao kako sjedi na zidu iznad mene pazeci da neko od setaca ne pridje preblizu gospodaru koji opusteno spava.
Ostavio sam ga krajem '93, na cuvanje prijatelju u Novi Sad na Petrovaradin, jer sam ja odlucio ilegalno preko Evrope do Amsterdama.Na put sam mogao nositi samo mali ruksak sa vesom, rezernim farmerkama, priborom za licnu higijenu i rjecnikom Engleskog jezika, spreman da granicu prelazim ako zatreba kroz njivu, sumu ili nesto neprohodnije.Srecom nije mi zatrebalo iskustvo drugova iz sume kojeg nisam imao , vec gradskih ilegalaca kojim sam i te kako raspolagao.Sve u svemu putovanje prepuno cuda ali potpuno neizvodljivo s dogom kao saputnikom.
Poslije nepunih godinu i pol dana imao sam po meni tada odlicne uslove za drzanje doga;kucu s bastom i to u sred parka i sto je najbitnije garanciju da me niko nikada nece vratiti na Balkan.Da ostajem ovdje, u zemlji gdje je tako lako i lijepo biti vlasnik psa ili vise njih.Gdje psi mogu da udju u restoran,gradski prevoz i gdje nikada vise necu cuti: "Mrs odavde s tom dzukeletinom!"

Sjecam se da sam s pokojnom Margitom analizirao refren jedne svoje pjesme koji kaze:"Zelim slobodu i ostanak tu!"Obicno se se taj imaginarni pojam svodi na trenutak a fol je kako imati stalno taj osjecaj.
Moj koncept konstatnog osjecaja slobode je raditi sve ono sto mi je bilo nezamislivo ili drustveno potpuno neprihvatljivo u zemlji i gradu gdje sam odrastao i planirao zauvijek zivjeti;imati doge, pitone, raditi kao tarapeut sa simpanzama, suditi "Canabis kup"-ove,pjevati rock'n'roll na maternjem jeziku u klubovima gdje to rade najvece svjetske rock-zvjezde.

Da se vratim prici.
U junu '95 odlazim u Novi Sad po Rema.Zaticem ga na vrhuncu snage, sretnog, u drustvu sarmantnog mjesanca Cuke, mackom i 5 macica.
Istu vecer poslije lumpovanja po gradu odlucili smo da se rastanemo na cuvenom Petrovaradinskom mostu.Novi vlasnik Boris i ja smo krenuli suprotnim pravcem a Rem je bio u nedoumici s kim da krene.Na jedan poziv je dolazio meni ili Borisu a posto se distanca izmedju nas povecavala, morao je da trci sve vise i dalje od jednog do drugog.
Slijedila je teska odluka o ostavljanju Rema tamo gdje mu je bolje.To je bio Petrovaradin.Svjestan da mu nikada ne mogu priustiti zivot u Almere Havenu kakav je vec imao tu.Ostao je, zivio svoj srecni pseci zivot, postavsi jedan od najdominantijih pasa na prekrasnoj tvrdjavi obrasloj sumom,ne ustuknuvsi jednom prilikom cak ni pred praviM pravcatim tigrom.
Vidjao sam ga kad bi dolazio ljeti.Dozivio je preko 7 god.

Sa odlukom da Rem ostane u Novom Sadu shvatam da je doslo vrijeme za ispunjenje mog starog sna: dva klempava i smotana steneta kakve samo njemacke doge mogu da budu.

U to vrijeme svako ko je dobio azil u Holandiji imao je pravo na stambeni prostor po ovdasnjim standardima i kredit za adaptaciju i namjestanje istog.Kako su izbjeglice sa ex-yu prostora trosili taj kredit mogla bi se napisati jedna interesantna studija.Neki su se iznapijali i prodrogirali za sav iznos jos prvu noc, mnogi su pokupavali sitnice o kojima su dugo mastali, neko je pomogao najblize koji su ostali u ratu,vecina ponesto zastekala ali siguran sam da vise od par procenata te love ukupno nije otislo u svrhu za koju je stvarno namjenjena.
Kada sam u socijali na sastanku krenuo da obrazlazem potrebu za kreditom i kao primjer naveo novi levi's501 pokazujuci ogromne rupe na koljenima jedinih koje sam imao, on mi je objasnio kako je to preskup odjevni predmet za nekog ko startuje "novi zivot".Onda sam objasnio da cu da kupim kreca, farbi, cetaka i drugih molerskih potrepstina za sav iznos i ako treba tri puta sve prekrecim.Mozes mislit!?
Kredit sam potrosio na kaubojke i naravno 501, svoj prvi odlazak na Rolling Stonese, odlazak u London na mjesec dana, proslavu rodjendana i sa posljednjih spomenutih 900 guldena (oko 400E) krenuo u Madjarsku u na pocetku teksta spomuenutu misiju.
Opet uz pomoc mnogo cuda 1.septembra navecer sam doputovao na Amstel sa plasticnim kanalom sa 2 steneta.Zeusom I Herom.
Prvi put sam ih vidio dan ranije, Zeus je imao 8 nedelja i 10kg a Hera 10 i 15kg.
Tako pocinje prica o Nama.
Moje komsije ali i mnogi drugi sa stereotipnim nacinom razmisljanja po kojem tek kada imas najplaceniji posao, tad kupujes najvecu kucu s najvecom bastom u kojoj je parkirana dzipcina ili vec neko vozilo koje bez problema moze da stane najveci pas, uz najveci trud nisu uspjeli da shvate kako nesto sto se zove LJUBAV ipak ne poznaje granice ili gledanje zivota kroz prizmu materijalnog.
Izbjeglica iz Sarajeva koja u kuci ima samo jedan tanjur, viljusku, kasiku, noz, madrac pokupljen sa izbacaja, aparat za kafu i kasetofon koji zavija i jos ponesto licnih stvari, s razlogom SRETAN s citavom imovinom u usporedbi na maloprije opisani sadrzaj ruksaka na putu ovamo, nebi nikako mogao a ni smio pomisliti na drzanje dva ogromna psa.
A ja po svom, pa kako bude mi.I ja Mica.Svako po svom...
Iz pocetka je bilo najblaze receno "gutavo".Nisam imao love a zivotinje je trebalo nahraniti.Kada im je bilo 15 mjeseci jeli su zajedno oko 10kg pravilno izbalansirane hrane dnevno.
Unistavali su sve sto stignu.Nabrojacu ponesto; 5 trosjeda, 4 dvosjeda, 5 fotelja, 11 madraca
Nije postojala nikakava prepreka na putu koji su zamislili.Kao i vlasnik uostalom.
Imali su svoju sobu od 12m2 a kad im je postalo dosadno pojeli su komad vrata dovoljno velik da izadju van i uspostave kontrolu nad citavom kucom.
Sa dvije i po godine prestaju rasti.Zeus je imao preko 80 a Hera 65kg.
Svi su se divili nasoj medjusobnoj komunikaciji.Sporazumjevali smo se pogledom.
Isli po Holandiji uzduz i poprijeko svim prevoznim sredstvima.
Prosli zajedno stotine derneka, odlazaka u prirodu, plaze, vecera u amsterdamskim restoranima.
U jednom takvom restoranu skroz punim eksluzivnom klijentelom u vecernjim toaletama i leptir masnama, nas cetvero freekova doslo je na veceru, i to sa 2 doge koje su citavu vecer prdile naglas.
Dva puta smo isli na izlozbu u Den Bosh dok jos nisam imao ni vozacku a kamoli auto.Obadva puta je bilo preko 70 doga.
Samo je nas troje dovelo par.Jedan par je na izlozbu dovezen sa ogromnim Shevrolet kombijem drugi u prikolici za konje s ugradjenim grijanjem.Zeus i Hera su dosli i vratili se vozom, ali obadva puta pri povratku nas stolic u kupeu krasio je pehar.Zamislite moj ponos.Tako nesto nikada do tada nisam osjetio.

Moji ljubimci su sa 2 i pol god. prestajali biti full-time job a ja sam shvatio da sa svim perfekcionizmom koji me prokleto jebe u zivotu, moram sam sebi priznati savrseno odradjen spomenuti sebi zadati posao.
Pored mjenjanja kucnog inventara kojeg su kako rekoh nemilosrdo unistavali, naplacao sam se kazni zbog ometanja komsiluka lajanjem a o crvenjenju pred vlasnicima iscjepanih pasa zbog pokusaja dominacije da i ne govorim.
Ostajem pri svojoj tezi da djecija ili zivotinjaska greska ne postoji vec samo onoga ko se stara o njima.
Odrekao sam mnogo cega ;od derneka do koncerata kao sto je odlazak u London na Sex Pistolse '99 sa Joe Stramerom na gitari.
Prosla mi je prilicna lova kroz ruke,jako volim putovati a nikada nisam izasao s ovog kontinenta.
I UVIJEK kada sam si postavljao pitanje dali to sve VRIJEDI, dobijao sam pozitivan odgovor.
I mnogo,mnogo vise...
Cak i onda kada su mi pravili strasne probleme, odgovor je uvijek bio isti.

LJUBAV

Kada bi se vecini vlasnika pasa postavi pitanje dali postoji ista materijalno na svijetu zbog cega bi zrtvovali zivot svog cetveronoznog prijatelja ciji je zivotni vijek svakako kratak u poredjenju s ljudskim,odgovor bi uvijek bio negativan.
Za nas su oni neprocjenjivi a oni kojima to ostaju "dzukele" nikada nece shvatiti svoje siromastvo.Zao mi ih je, mada sam odavno digao ruke od polemika s takvima.

Kada sam kao mali govorio kako jedva cekam da porastem da imam stan i da drzim sve zivotinje koje planiram mama bi mi postavljala pitanje :"A sta ako nadjes zenu koja ne voli pse?"Uvijek sam tvrdio da mi se takva ne moze svidjeti.

Prije nekoliko godina zestoko se zaljubim u jednu djevojku.Ljubav iz bajke, na prvi pogled, fatalna privlacnost,magnetizam srodnih dusa ili vec nesto, u svakom slucaju do tada nepoznato.Stvar je pocela da se rusi kada smo poceli zajedno zivjeti.U samom startu je bilo jasno da ona i pas ne mogu u istu kucu.U mnogo cemu je trazila dlaku u jajetu a kada je jednom spazila Herinu crnu dlaku na bjelancu tvrdo kuhanog jajeta prezivila je laksi nerni slom.Svasta sam bio u stanju da se odreknem zbog te djevojke; Amsterdama, banda i jos koje-cega ali ne Here koja bi mogla zavrsiti samo u azilu.Srecom nismo se zbog Here razisli.
Njen me otac,inace vlasnik vece kolicine nekretnina, koji je b.t.w. zestoko bio protiv nase veze u prvih par minuta naseg prvog susreta upitao: sto ce mi dzukela?
Raspad te veze me ipak nije pokolebao u ideji o postojanju prave ljubavi.
Ljubavi koja je otporna na sve.
I na vrijeme i na smrt
Ljubavi za koju kada god da se upitam dali vrijedi, uvijek cu dobiti pozitivan odgovor, cak i ono "I mnogo vise!"
Ako nesto nije pronadjeno, ne znaci da ne postoji.
Ostajem jebeni,romanticni,idealista.
Pa sta kosta da kosta...


Zeus je otisao premlad.
Imao je pet i pol godina i umro je nakon 3.srcanog udara.
Meni je umro prijatelj a Heri je umro citav njen svijet.
Tada sam shvatio koliko dominacija, pseca ili zivotinjka uopste, isto kao i ljudska predstavlja bitan razlog zivljenja.
Dok je Zeus bio ziv sve je postajalo takmicenje izmedju njih dvoje;ko ce prvi dobiti hranu, lanac kad se izlazi van,ko ce pronaci i donjeti mi tenisku lopticu u parku, ko ce se bolje izvuci kad zajedno naprave pizdariju, ko ce se vise maziti kako s vlasnikom tako s gostima, ko ce se uvalit na najbolje mjesto za spavanje.
Poslije Zeusove smrti Heri je trebalo skoro godinu da se oporavi i prestane se plasiti macaka, da opet bude sigurna u sebe,sretna,razigrana.

Nas prijateljstvo potrajalo je preko 10 i po godina.
Otisla je negdje da me zajedno sa Zeusom prvi sacekaju.
Ostala je neizmjerna bol i praznina
Ostale su najdivnije uspomene moga zivota
Ostala je LJUBAV za sva vremena koja ce me dok zivim ispunjavati pri sjecanju na njih ;moje najvjernije prijatelje.
LJUBAV- ostalo je sve manje bitno

<< Home